Opremanje socijalno ugroženih trudnica jednako je bitan projekat kao i projekat. “Idemo na babine!”
Nazalost, živimo u svijetu u kojem smo siromašni čak i prije nego smo se rodili!
Ta mala bića koja se razvijaju ispod maminog srca, koja veselo udaraju ručicama i nožicama, ne znaju da njhovi roditelji za njih nemaju krevetac, pelenu, kadicu, kolica.. to blago podrhtavanje koje osjete na svojoj plišanoj koži je zapravo mamin tihi jecaj, uzdah, negdje duboko u noći kad niko ne čuje, i ne vidi..
Jer ona zna da će rođenjem ovog djeteta pokrenuti lavinu zla, lavinu komentara rodbine, prijatelja, poznanika, ljudi sa NASE STRANICE: zašto si rađala kad nemaš da hraniš?
Ona zna da će neobrazovani kadar dati sve od sebe sa je ubijedi da ne može da doji, pa da mora kupovati skupe adapturane formule (osoblje uredno kaže i marku formule, obavezno onu najskuplju!) Ona zna da ce njen dječak možda morati nositi roze gegice od sestrice, da neće imati svoje bajramsko odijelo i da će spavati ušuškan u stare deke…
Ali NE ZNA da smo tu mi, i da imamo misiju da nijedna ugrožena beba ne bude gladna, da nijedna ugrožena beba ne bude mokra, da svaka ugrožena beba ima svoj kutak nježnosti, topline, ušuškana u maminu ljubav. NE ZNA da će dobiti kolica i da će njena beba uživati razgledajući šarenilo i ljepotu ovog golemog svijeta. Zato volimo opremati socijalno ugrožene trudnice, zato volimo osigurati da svaka siromašna beba koja dođe na svijet, ima sve one sitnice i stvari koje imaju druge bebe. To je naša misija